Trudnoća kod mačaka

Kada mačka zatrudni, počeće da pokazuje znakove trudnoće i u svom izgledu i u ponašanju.

Većina vlasnika često ni ne zna da je mačka trudna, ali postoje određeni znaci koji vam govore da bi vaša mačka mogla biti trudna i da uskoro možete računati na mačiće u svom domu.

Ako želite da znate da li je mačka trudna, obratite pažnju na sledeće znakove koji se javljaju nakon druge ili treće nedelje od trenutka kada mačka postane smacna:

Jedan od najpouzdanijih pokazatelja da je vaša mačka trudna jesu promene koje se javljaju na bradavicama. Nakon otprilike 15-18 dana trudnoće, možete primetiti da bradavice kod mačke postaju uvećane i menjaju boju u ružičastu;

Trudna maca može proći kroz fazu povraćanja. Ako primetite da mačka povraća često ili da se maca ne oseća dobro, obratite se veterinaru.

Stomak mace počeće da se uvećava, ali izbegavajte dodirivanje tako da ne rizikujete da povredite mačku ili njene nerođene mačiće. Iza oteklog stomaka mogu da se kriju i drugi uzroci i zbog toga pažljivo pratite svoju mačku zbog mogućih znakova bolesti i obratite se veterinaru ako ste zabrinuti za mačku i njeno zdravstveno stanje;

Mačka će postepeno dobiti na težini između 1-2 kg u zavisnosti od broja mačića koje nosi, što je još jedan znak da je mačka trudna;

Apetit mačke znatno je veći nego što je to uobičajeno. Pojačan apetit će takođe doprineti njenom povećanju telesne težine. S druge strane, pojačan apetit takođe može biti znak da mačka ima gliste ili da je bolesna.

Trudnoća kod mačke može se otkriti i pomoću ultrazvuka, ponekad već 15 dana nakon što je postala smacna. Veterinar vam od 40. dana trudnoće može reći koliko mačića da očekujete.

Kada dođe vreme za porođaj mačka će tražiti toplo i skriveno mesto gde će njeni mačići biti sigurni. Zadnjih 24 sata pre porođaja mačka će biti nemirna i odbijaće hranu.

Read more

Ujedne rane kod pasa i mačaka

Jedan od najčešćih razloga zbog kojih psi odlaze kod veterinara na hitne preglede su ugrizne rane. Ugriznu ranu može naneti poznati pas ili može nastati u tuči sa nepoznatom životinjom.

Zašto psi grizu?: „two puppies play biting“- kod štenaca grizenje je često iz grube, agresivne igre. Kod odraslih pasa grizenje ili druga agresivna ponašanja mogu imati višestruke uzroke. Agresivna ponašanja poput režanja, nasrtaja, škljocanja zubima ili ugriza koristi se kao sredstvo komunikacije i za rešavanje konkurentskih problema ili uočenih pretnji, takmičenjanja oko hrane, teritorije, pažnje vlasnika, položaja u čoporu ili grupi jedinki ili kao zaštitna reakcija prema drugom psu ili čoveku.

Koliko su ozbiljne rane od ugriza psa?
Ugrizi pasa mogu uzrokovati značajne povrede kože i mekih tkiva. Zubi i čeljusti psa vrlo su snažni, a rane koje nanose mogu zgnječiti ili razderati mišiće i kožu, prodreti kroz zid grudnog koša uzrokujući kolaps pluća ili uzrokovati ozbiljna i smrtonosna oštećenja drugih organa. Čak i ugriz koji ne probije kožu može uzrokovati nagnječenje –
kontuzju mekih tkiva.

Ugrizne rane se obično nanose na nogama ili oko glave i vrata. Vitalne strukture na vratu koje se lako mogu povrediti uključuju velike krvne sudove tipa vene jugularis ili karotidnih arterija, brojne nerve, jednjak i dušnik. Rane na licu mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja očiju, ušiju ili usta. Kod ugriznih rana na nogama postoji opasnost da povreda zahvati zglobove.

Pseća usta puna su bakterija. Svaki ugriz koji probije kožu preneće bakterije ili druge infektivne organizme ispod površine kože, gde mogu da se razmnožavaju i šire dalje kroz tkiva. Stoga se sve rane od ugriza smatraju kontaminiranim i/ili inficiranim. Ako se ne leči, bakterije u inficiranoj rani od ugriza uzrokovaće apsces ili generalizovani celulitis (infekcija tkiva) koji se širi okolnim područjem. U retkim slučajevima, prodorna ugrizna rana može uzrokovati septički artritis (infekcija zgloba), osteomijelitis (infekcija kosti), piotoraks (gnoj u grudnoj duplji) ili septički peritonitis (gnoj u trbušnoj šupljini).

Treba li psa voditi kod veterinara nakon što je bio u borbi?
Ako je pas učestvovao u tuči, ponekad može biti teško odrediti obim ozlede, posebno ako se rane nalaze na delovima tela sa jako obraslom dlakom. Male ubodne rane od očnjaka mogu se brzo zatvoriti i lako se mogu propustiti!

Stoga, ako se vaš pas potukao s drugom životinjom, morate ga odvesti na pregled što pre. Ako vidite očigledne rane od ugriza, trebalo bi odmah potražiti veterinarsku pomoć. Rane koje se na površini čine manjim mogu biti varljive i potencijalno opasne po život, zavisno od mesta povrede. Postoje određeni znakovi koji zahtevaju hitno lečenje. To uključuje nekontrolisano krvarenje (krvarenje koje se ne može zaustaviti), poteškoće sa disanjem, slabost, plač ili cviljenje, šepanje, blede ili plave desni ili kolaps. Cilj lečenja je smanjiti ozbiljnost svake infekcije koja se razvije. To će se postići čišćenjem rane, uklanjanjem mrtvog ili ozbiljno oštećenog tkiva, piogene membrane ukoliko se stvorila i potencijalnim hirurškim zatvaranjem rane ako je moguće, uz postavljanje drena po potrebi.

Antibiotici se mogu propisati za rane koje su prodrle u kožu zavisno od mesta rane i trajanja od vremena ugriza do prezentacije vašem veterinaru. Za manje povrede ili za rane koje se moraju ostaviti otvorene da zarastu, veterinar može propisati lokalni antibiotik. Ako postoji sumnja prodiranja u kožu, vaš veterinar može propisati antibiotik širokog spektra kao što je Panklav, ili enrofloksacin i td. kako bi se smanjila mogućnost razvoja ozbiljne infekcije. Što se pre započne uzimanje antibiotika, brže će se infekcija staviti pod kontrolu. Rane koje se leče u roku od 6 sati od ujeda imaju najveće šanse za zaceljivanje bez komplikacija!

Većina rana je bolna i preporuka je da se da neka vrsta leka protiv bolova, sedativa ili anestetika pre samog pregleda. Brije se krzno sa kože koja okružuje ranu/e kako bi se smanjila mogućnost dalje kontaminacije, i bolje videla sama povreda, zatim se rane ispiraju kako bi se uklonile sve nečistoće. Za opsežne rane, ozbiljno kontaminirane rane ili rane na osetljivim delovima tela (u blizini očiju, usta ili ušiju), potrebno je psa uvesti u opštu anesteziju kako bi se to područje moglo sigurno i temeljno očistiti i obraditi. Dodatni lekovi protiv bolova u vidu nesteroidni protivupalnih lekova (NSAID) kao što su meloksikam (Rheumocam, Metacam), ili karprofen (Rimadyl) mogu biti preporučeni narednih nekoliko dana.

Male ubodne rane obično se ostavljaju otvorene kako bi mogle da se dreniraju (cure). Laceracije će se zašiti, a privremeni drenovi se mogu postaviti ako su oštećenja velika ili ako postoji šansa da će se tečnosti nakupiti u tom području. Kakva će kućna njega biti potrebna? Elizabetanska kragna Ako su rane vašeg psa zatvorene šavovima, moraćete to područje održavati čistim i suvim. Možda će trebati nositi E-ovratnik Ako je rana ostavljena otvorena, ili ako je u ranu stavljen dren, moraćete redovno da čistite sav sadržaj koji se drenira. Možete koristiti meku krpu ili vatu i toplu vodu za uklanjanje ostataka ili jod, rivanol dr.dezinfekciono sredstvo za čišćenje koje će pomoći u održavanju čistog područja.

Koristite samo proizvode koje vam je preporučio veterinar. Nikada nemojte koristiti hidrogen za čišćenje rane od ugriza osim ako vam to nije izričito uputio vaš veterinar, jer će to produžiti zarastanje i može pogoršati problem. Ako ste dobili upute za čišćenje rana, budite izuzetno oprezni jer te rane mogu biti bolne, a ljubimac može ugristi od bola ili straha. Preporučljivo je koristiti brnjicu.

Preporuka: Ne dopustite svom psu da slobodno luta i držite ga na čvrstoj uzici kada ste na otvorenom, pogotovo ako ste u parku. Psi koji su dobro odgojeni imaju manje šanse da se bore, pa se osnovna obuka poslušnosti snažno preporučuje počevši od ranog uzrasta. Ako ste sa svojim psom na otvorenom i vidite psa lutalicu koji slobodno trči, nemojte mu prilaziti. Čak i ako je vaš pas prijateljski nastrojen, ne možete znati kakav je temperament drugog psa. Kao preventivnu meru, budite sigurni da je redovno vakcinisan protiv besnila.

Read more

Da li redovno vakcinišete vašu macu protiv zaraznih bolesti?

Kao zaštita od zaraznih bolesti mačaka, daje se trovalentna vakcina koja štiti mačke od 3 najvažnije bolesti: panleukopenije, rinotraheitisa (mačiji herpes virus) i kalciviroze (kalci virus).

Vakcina se daje prvi put sa 8 nedelja starosti, druga 3 do 4 nedelje posle prve, treća je opciona, ali se preporučuje 3 do 4 nedelje posle druge vakcine. Nakon toga vakcina se daje jednom godišnje.

Postoji i četvorovalentna vakcina koja pored ove tri bolesti štiti i od hlamidioze, ali se ona ređe koristi.

Vakcina protiv besnila je po zakonu obavezna, kao i obeležavanje mace. Prva vakcina daje se od 3. meseca starosti, a posle jednom godišnje.

Vakcinaciju mačaka i pasa, obeležavanje životinja, izdavanje dokumenata možete uraditi u našoj ambulanti.🤗

Read more

Bolest srčanog crva- šta bi trebalo da znate?

Srčani crv je jedna vrsta parazita, tačnije valjkasta (okrugla) glista Dirofilarija immitis, koja naseljava krvne sudove pluća i srce, izazivajući bolest kardiovaskularnu dirofilariozu – heartworm disease – bolest srčanog crva. Može narasti do 30 cm dužine.

Bolest je jako ozbiljna i ukoliko se ne leči na vreme može biti fatalna.

SIMPTOMI

Velika opasnost je što bolest u početnim stadijumima razvoja ne daje nikakve simptome, zbog čega je nazvana „Tihi ubica“. Bolest može ostati neprimećena mesecima, pa i godinama. Prvi simptomi bolesti koje možemo da primetimo su: kašalj, otežano disanje, zamaranje, gubitak apetita, mršavljenje, anemija, epizode kratkotrajnog gubitka svesti i oticanje stomaka. Takvi simptomi viđaju se kod srčanih bolesnika.
Ovi simptomi znak su uznapredovale bolesti. Lečenje je dugotrajno i neizvesno.

Bolest je hroničnog toka i vremenom dovodi do slabosti (desnog) srca. Javlja se sa najmanje 6 mes. starosti, ukoliko je štene još u materici zaraženo.
Brzina razvoja bolesti zavisi od broja parazita, uzrasta i veličine psa.
Bolest je opasnija za manje rase, koje srazmerno svojoj veličini imaju manje srce i krvne sudove, tako da je za razvoj bolesti potreban manji broj parazita.

RASPROSTRANJENOST

Uprkos mišljenju mnogih vlasnika, ova bolest nije „egzotična“ bolest iz udaljenih krajeva sveta, već je veoma rasprostranjena na teritoriji RS, i sve više uzima maha.

RAZVOJNI CIKLUS CRVA

Srčanog crva prenose komarci (ženke) koji su zaraženi sisanjem krvi zaraženog psa/mačke koji u krvi imaju larvice tzv. mikrofilarije. Ženke komaraca zaražene larvicama srčanog crva (mikrofilarijama) ubacuju ih u krvotok životinje prilikom uzimanja krvnog obroka. Ove larvice su toliko sitne da su nevidljive golim okom, ali se mogu videti pod mikroskopom kada je njihov broj dovoljno veliki. Larvice nastavljaju svoj put ka plućima i srcu, rastu i sazrevaju u odrasle oblike. Ovaj proces traje 6 – 7 meseci.

BOLEST SE NE PRENOSI HRANOM, VODOM, DIREKTNIM KONTAKTOM SA ZARAŽENOM ŽIVOTINJOM… JEDINI PUT PRENOSA JE UJED ZARAŽENOG KOMARCA!

KAKO SPREČITI BOLEST?

U slučaju da psa/mačku ujede zaraženi komarac, potrebno je onemogućiti larvicama dalji razvoj u odraslog parazita i njihovu migraciju u krvne sudove pluća i srce.
To postižemo PRIMENOM PROIZVODA ZA PREVENCIJU ❤️ CRVA KOJE KORISTIMO 1 MESEČNO, OD APRILA DO NOVEMBRA. PRE POČETKA PREVENCIJE NEOPHODNO JE URADITI TEST NA ❤️ CRVA (CHW TEST), da bismo proverili da li je pas već možda zaražen. Preporuka je testiranje raditi u aprilu pre početka sezone komaraca.
Preparati za preventivu ❤️ crva su najčešće tabletice, ali postoji i drugi farmaceutski oblici preparata. O tome se svakako konsultujte sa svojim veterinarom.

Primenom repelenata, tj. sredstava koji odbijaju komarce, kao što su Advantix ili front line triact, ili repelentnih ogrlica ZAPRAVO SAMO SMANJUJETE RIZIK, NE ISKLJUČUJETE MOGUĆNOST PRENOSA BOLESTI!

MOGU LI MAČKE OBOLETI?

DA!
Mačke nisu tako „dobri domaćini“, tako da kod mačaka infektivna larva može da preživi, ali se samo mali broj njih razvije u odrasle parazite. Odrasli paraziti obično parazitiraju u plućnoj arteriji, pa mogu dovesti do plućne tromboembolije i takođe smrtnog ishoda. Promene na srcu su minimalne.

NE DOPUSTITE DA VAŠ LJUBIMAC POSTANE ŽRTVA!

Read more

FIV / FeLV – MAČJI IMUNODEFICIJENTNI VIRUSI

ŠTA SU TO IMUNODEFICIJENTNI VIRUSI?

FIV – felini (mačji) imunodeficijentni virus i FeLV – felini leukemija virus.

FIV I FeLV su virusi koji pripadaju familiji tzv.retrovirusa. Najpoznatiji virus iz te familije je HIV virus, uzročnik side. Zajednička karakteristika ove familije virusa je da smanjuju sposobnost imunog sistema da se bori sa infekcijama.

Ljudi i psi ne mogu se zaraziti mačjim FIV ili FeLV virusima. Jedino mačke su prijemčive i mogu jedne drugima preneti virus i oboleti.

KAKO MAČKE MOGU DA DOBIJU FIV / FeL?
Mačke se FIV – om zaraze najčešće ujedom druge mačke koja je zaražena, odnosno direktnim kontaktom. Virus je prisutan u pljuvačci zaražene mačke, i tako se prenese kroz kožu. Znači, ukoliko se ne biju, mačke jedne drugima neće preneti bolest.

FeLV se za razliku od FIV-a može preneti i indirektnim kontaktom, putem mokraće, pljuvačke ili krvi. To znači da se mačke mogu zaraziti jedna od druge i ako se ne biju, odnosno i ako nisu u direktnom kontaktu. Inficirana majka takođe može preneti virus putem krvi, kroz posteljicu u toku trudnoće ili dojenjem na mačiće.

KAKO DA ZNATE DA VAŠA MAČKA IMA FIV?
Jedini nači da saznate da li Vaša mačka ima FIV je da uradite testiranje krvi. Sve mačke treba testirati na ove bolesti, čak iako ne pokazuju nikakve simptome.

FIV infekcija se razvija sporo, i mačke inficirane FIV-om mogu više godina živeti bez ikakvih simptoma bolesti. FIV pozitivne mačke razvijaju bolest zbog kompromitovane funkcije imunog sistema uzrokovane virusom.

Ne postoji simptom koji je karakterističan za FIV, ali se određeni simptomi javjaju često i mogu upućivati na ovu bolest. Siptomi koji se najčešće javljaju:

  • Infekcije usne duplje
  • Infekcije gornjih disajnih puteva
  • Gubitak težine
  • Infekcije kože
  • Zapaljenje uha
  • Groznica nepoznatog porekla
  • Uvećanje limfnih čvorova
  • Anemija
  • Bolest bubrega
  • Bolesti oka
  • Spontani pobačaji i rađanje mrtvoređenih mačića
  • Neurološki simptomi kaošto su promena karaktera, napadi, podrhtavanje

KAKO DA ZNAM DA MOJA MAČKA IMA FeLV?
Jedini način da saznate da li Vaša mačka ima FeLV je da je testirate. Sve mačke treba testirati na ove bolesti, čak iako ne pokazuju nikakve simptome. Mačke mogu biti nosioci virusa iako ne pokazuju nikakve simptome. Simptomi bolesti kao što je već napomenuto, najčešće su posledica oslabljenog
imunog sistema od strane virusa.

Simptomi koji su česti kod FeLV infekcije:

  • Anemija i blede sluznice
  • Gubitak kila
  • Česte temperature i perzistentne infekcije.
  • Mače postepeno slabi – “Fading kitten syndrome”
  • Simptomi slični panleukopeniji: Letargija, groznica, proliv.
Read more

Ukoliko želite da oglasite psa , mačku ili neku drugu životinju za udomljavanje, molimo vas pripremite kratak opis životinje, slike i broj telefona na koji vas neko može kontaktirati. Hvala! Udomi, ne kupuj!

Postavi oglas